NATO - OTAN

Dobro došli na moje web stranice. Pitate se zašto pokrećem ovakav način komunikacije s Vama. Odgovor je jednostavan. Želim Vam omogućiti da dobijete kvalitetnu i istinitu informaciju o meni, mojem životu, mojim inicijativama i projektima. Želim s Vama podijeliti interesantne događaje iz života ali i zatražiti podršku od Vas. Želim iskoristiti jedini slobodni medij i dati Vam svoje viđenje političke situacije koja nije uvijek onakva kakvom se prikazuje u javnim medijima. Posebno želim demantirati raznorazne blogere koji zbog svojih niskih pobuda plasiraju neistinite informacije utemeljene na tko zna kakvim motivima osoba koje plasiraju dezinformacije. Želim Vam dati svoju istinu... Nadam se da ćete na mojim stranicama naći mnogo toga zanimljivog.

Mr. sc. Mirko Ljubičić Šveps

MIRKO LJUBIČIĆ ŠVEPS

www.mirkoljubicic.com - osobne web stranice Mirka Ljubičića Švepsa. Na ovim stranicama moći ćete pronaći puno zanimljivih podataka o životu Mirka Ljubičića i mnoštvo do sada nepoznatih činjenica o političkom životu u Hrvatskoj. Nadam se da ćete biti dio mojih inicinativa i uživati u šetnji mirkoljubicic.com stranicama.

Zagreb, 20.01.2009. godine

Može li “hrvatski branitelj“ postati Predsjednik RH?

Iako je aktualnog predsjednika Republike Hrvatske, Stjepana Mesića, podržalo sedamdesetak posto hrvatskih birača, često se stjecao dojam da je njegovim načinom vođenja politike, posebno kad su u pitanju branitelji i Domovinski rat uopće, nezadovoljan, a ponekad i uzrujan jedan veći dio branitelja. No, vrijeme je pokazalo da je  Mesić vješto plovio, a da su branitelji uzalud “lajali”, jer se pokazalo da vodeće stranke daju prešutnu potporu aktualnom predsjedniku, osim u vremenima predizbornih kampanja vezanih uz lokalne i parlamentarne izbore.

 Teme kao što su umirovljenje dvanaest generala, Haag, Gotovina, Glavaš, zločini u Hrvatskoj, pitanje odavanja počasti umrlim braniteljima, izjednačavanje prava s partizanima, objava registra branitelja i druge, stvarale su dojam da je zapravo jedan veći dio braniteljske populacije nezadovoljan Mesićevim gledanjem na problem. Kako je vrijeme odmicalo tako se taj dio braniteljske populacije stišavao. Zapravo se može zaključiti da je bilo puno različitog viđenja problema na relaciji velikog broja braniteljskih udruga i samih branitelja s jedne strane i Stjepana Mesića s druge, dok su se  vodeće stranke  držale  uglavnom rezervirano.

 Predsjednik Mesić često je mijenjao ili ublažavao svoje stavove i prilagođavao se novonastalim situacijama kao pragmatičan političar i dobar strateg. Sjetimo se da je na kraju ipak stao i iza Gotovine iako se u početku činilo suprotno. No, treba naglasiti da je Mesić vrlo realan kad je u pitanju obrana nacionalnih interesa. Sposoban je adekvatno odgovoriti kad treba i Tadiću, Koštunici, Dodigu, a i našim susjedima Slovencima. Vješto je uspostavio odnose s mnogim zemljama svijeta od kojih su mnogi prijateljski. Nikako se ne smije zaboraviti zasluge dr. Tuđmana na stvaranju čvrstih temelja Republike Hrvatske, osamostaljenju,  dobrom vođenju njezine obrane, vrlo dobro  isplaniranih i provedenih oslobodilačkih operacija Bljeska i Oluje.

Budući da u Republici Hrvatskoj postoji oko tisuću braniteljskih udruga, a neke tvrde i da imaju preko 200 000 članova (iako je samih branitelja blizu pola milijuna) smatram da je došlo vrijeme da braniteljske udruge i hrvatski branitelji počnu razmišljati o novom šefu države, odnosno kvalitetnom i braniteljima prihvatljivom kandidatu.

 Imaju li branitelji znanja, mudrosti i snage pronaći «svog» predsjednika ili svog kandidata ili će čekati još pet godina? Koji model predsjedničkog kandidata najviše odgovara braniteljima?

 Stotinjak generala u mirovini, tisuće časnika, dočasnika i vojnika, stotine tisuća branitelja od kojih su mnogi visoko obrazovani, doktori znanosti, kreatori i sudionici pobjede u Domovinskom ratu, moraju naći načina da sjednu zajedno za stol, da zaborave međusobne  animozitete te da rasprave i donesu demokratsku odluku o podršci dobrom kandidatu-branitelju.

 Budući da su branitelji jedna od  najbrojnijih, ali i najzaslužnijih skupina u hrvatskom društvu, čiju žrtvu nitko u Hrvatskoj ne smije dovesti u pitanje zbog odgovornosti prema samim braniteljima, njihovim obiteljima, Domovinskom ratu, a i prema široj društvenoj zajednici, kao glasači i ozbiljni ljudi trebamo poručiti kakvog predsjednika Republike Hrvatske  želimo i što od njega očekujemo. Poručiti kakve kriterije treba postaviti i kakve kandidate želimo vidjeti u smislu sugestije političkim strankama, s time da bi to obavezno bili kandidati koji su učesnici Domovinskog rata ili sa statusom hrvatskog branitelja. Na ovakav  zahtjev prema političkim strankama imamo demokratsko pravo i obavezu. Uostalom, zar nismo zaslužili da nakon skoro dva desetljeća od početka rata mi, hrvatski branitelji, imamo predsjednika države koji je bio u rovu ili sanitetu, vozač ili topnik, vojnik ili general, ali u odori  pobjedničke Hrvatske vojske?

 Uvjeren sam da bi ovaj naš prijedlog podržale brojne parlamentarne stranke, jer naš prijedlog da na čelu države bude kandidat s braniteljskim statusom je vrlo skroman, ali i opravdan i realan budući da su dobar dio njihova članstva sudionici Domovinskog rata. Većina političkih stranaka, barem deklarativno, drži do Domovinskog rata, a posebno u predizborno vrijeme kad se natječu tko je veći domoljub. Upravo je navedeno razlog što branitelji, od vojnika do generala i braniteljske udruge, trebaju otvoriti međusobne rasprave na temu potpore budućim predsjedničkim kandidatima.

 Naime, u demokratskim državama kao što su Izrael i SAD sasvim je uobičajeno da su kandidati domoljubi, branitelji, ratni invalidi, generali. Desetine njihovih predsjednika i premijera su bili pripadnici oružanih snaga. Bush stariji je kao američki borbeni pilot 1944. godine oboren na Pacifiku. Skoro svi izraelski politički lideri su visoki časnici dok je sadašnja ministrica bivši djelatnik Mossada. Hrvatska je nastala na tekovinama Domovinskog rata i tu činjenicu nitko ne može osporiti. Međutim braniteljima je do sada bilo na jedan perfidan način zabranjeno glasno razmišljati o politici.

 Ukoliko bi došlo do rasprave među braniteljima i udrugama na temu izbora budućeg predsjednika države, vrlo brzo bi se vidjelo jesu li branitelji uopće sposobni za ozbiljnije društveno političke rasprave, odnosno jesu li braniteljske udruge neovisne od političkih patronata i mentora. Činjenica je da je dobar dio braniteljskih udruga vezan čvrsto za politiku, ali da je članstvo neovisno. Doista je potrebno razmišljati o ujedinjenju braniteljskih udruga jer ih imamo više od Kine i Indije zajedno.

 Postavlja se pitanje hoće li minimalan zahtjev branitelja biti da budući predsjednički kandidat mora imati status branitelja kako bi dobio njihovu podršku? Ima li braniteljska populacija znanja i kapaciteta za ovakve složene rasprave? U svakom slučaju trebamo početi s međusobnim dijalogom kako bi se pokrenuli s nulte točke.

 Nemamo pravo čekati i šutjeti, niti izbjegavati, odnosno  preuzimati odgovornost, jer je naš rejting u društvu sveden na upitnu ili nezadovoljavajuću razinu. Jačanjem teorije o našem utjecaju na izbor novog predsjednika mi jačamo integritet Domovinskog rata kao i sve branitelje koji su ujedno politički aktivni u  političkim strankama, a samim time stvaramo predispozicije za ozbiljnije zajedničke aktivnosti i u končanici za ujedinjenje branitelja u jednu ili dvije udruge kao u SAD-u.

Potrebno je poći od pretpostavke da je i Katoličkoj crkvi u interesu podržati braniteljskog kandidata, odnosno u najmanju ruku bi se trebala zainteresirati za raspravu, osim ako kod nje ne prevladava pragmatika. Katolička crkva bila je i ostala zastupnik državotvornih promišljanja, posebno onih koji su strateškog karaktera, a izbor predsjednika to jest.

                                                                                             Mr.sc. Mirko Ljubičić

Pismo profesoru Ljubi Jurčiću:

Osobito poštovani i cijenjeni profesore Jurčić.

Kada sam jutros na portalu “Internet Monitor” pročitao da ste postali savjetnik predsjednika Vlade Republike Hrvatske bio sam sretan. I to zbog puno razloga.

Kao simpatizer SDP-a i bivši član  ponosan sam da je g. Sanader pozvao u pomoć možda najboljeg ekonomskog eksperta u Hrvata. Velikog stručnjaka i vrlo popularnog političara i čovjeka kojeg krasi skromnost kao  vrlina koju osobito cijenim, kao i većina građana  u ovoj maloj, ponosnoj i siromašnoj zemlji.

Kada ste na posljednjim parlamentarnim izborima  bili kandidat za premijera ispred SDP-a, neposredno pred sam kraj kampanje, pojedini «stratezi» SDP-a i Zoran Milanović su «prevarili birače, javnost  i esdepeovce»  promijenivši u zadnji tren očekivanog premijerskog kandidata profesora Jurčića te imenovavši Milanovića u nadi da će formirati koalicijsku Vladu  sa SDPom na čelu.

Zamislimo da je danas g. Milanović premijer, dakle, u okolnostima kad je nastupila svjetska ekonomska kriza koja je poprimila katastrofalne globalne razmjere čiji reverzibilni val očekujemo i kojoj nitko ne može predvidjeti kraj i konačne posljedice, što bi g. Milanović da je na mjestu Sanadera učinio s velikim ekspertom, ministrom Ljubom Jurčićem?

Da li bi ga smijenio i doveo nekog drugog na čelo ekonomsko-gospodarskog sektora Vlade? Da li bi g. Jurčića proglasio glavnim krivcem, lošim stručnjakom i strategom i tako sa sebe i svojih istomišljenika skinuo odgovornost i privremeno kupio vrijeme i uhvatio malo svježeg zraka.

Kao solidan analitičar i magistar političkih znanosti (katedra Komparativne politike) uvjeren sam da bi g. Milanović žrtvovao sve pa i prof. Jurčića da bi spasio sebe i svoju nedodirljivu poziciju. Prebacio bi krivnju i odgovornost  na druge. Ne bi pozvao u pomoć nikoga iz HDZ-a (kao što je Sanader pozvao vodećeg esdpeovog ekonomistu) opravdavajući to slabljenjem  SDP-a i naivno pokazujući snagu SDP-a, usprkos ozbiljnoj svjetskoj krizi na čiji utjecaj Hrvatska utječe kao komarac na slona. Vjerojatno bi u tom smjeru išla politika vlade Zorana Milanovića da je premijer.

No, svatko, tko je podcijenio Hrvate i naše građane u konačnici je ostao bez njihove potpore.

I tu je možda  ključ ovog pisma koje Vam pišem. Tu nazirem zašto imate potporu i velike simpatije mnogih naših građana, radnika, branitelja, sindikata, vjernika (preko 90% Hrvata su se izjasnili kao katolici) majki ali i studenata, profesora, znanstvenika, poduzetnika, brojnih nezaposlenih građana...

Sada mogu sigurno zaključiti da nije nimalo slučajno da je prof. Jurčić na konvenciji SDP-a dobio više glasova od aktualnog  predsjednika stranke, dakle u unutarstranačkom nadmetanju gdje nije bilo inženjeringa za razliku od   izbora za predsjednika glavnog odbora stranke, kada je «demokratski SDP» izabrao Leku.

Ali, kada lukavi i mudri Ivo Sanader poziva prof. Jurčića da se pridruži Vladi Republike Hrvatske kao savjetnik, da svojim znanjem i autoritetom, kapacitetima i potencijalima pomogne koliko može u saniranju ekonomske krize i uvođenju novih mjera, prilagođavanju i pokušaju izvlačenja  Hrvatske iz svjetske ekonomske krize, a pritom ponovo napominjem, radi se o glavnom ekonomskom strategu SDP-a, pitam se zapravo zašto to čini?

I to je vrlo bitno pitanje koje može prouzrokovati ozbiljnije posljedice u smislu sagledavanja šire društvenopolitičke situacije i uopće političkih odnosa u Hrvatskoj. Odgovori na navedeno pitanje mogu biti slojeviti i složeni, kompleksni i komplicirani, jednostavni i kratki.

Očito je, da premijer Ivo Sanader nije imao boljeg čovjeka u Hrvatskoj koji mu može pomoći da prebrodi vrlo tešku situaciju za njegovu Vladu i čitavu državu. Pretpostavljam da o prof. Jurčiću slično mišljenje imaju najbitniji akteri u našoj zemlji. Ali i šira društvena javnost. Jedino ga je podcijenio Milanovićev SDP i Iblerov trg. Kada bi i samo malo pokušali povući moguću hipotezu da g. Sanader umjesto Ljube Jurčića poziva u pomoć g. Josipa Leku, i da tu činjenicu moramo komparirati i objasniti naprimjer studentima fakulteta Političkih znanosti, odnosno pokušati im objasniti kako je g. Leko i na koji način pobijedio prof. Jurčića kao protukandidata za šefa Glavnog odbora SDP-a, ispali bi vjerojatno neozbiljni, možda i smiješni. Jer Josip Leko sa svim svojim referencama, rezultatima i mogućnostima se ne smije i ne može uspoređivati s prof. Ljubom Jurčićem, pritom ne mislim ništa loše o g. Leki.

Da li je imenovanje prof. Jurčića i ujedno uspjeh SDP-a u smislu potvrde njegovih profesionalnih dosega ili dugoročno slabljenje SDP-a pod pretpostavkom profesorova udaljavanja od vrha SDP-a, odnosno staranja percepcije da će doći do razlaza i u konačnici do nepovjerenja na relaciji SDP- Ljubo Jurčić?

Krenuo bih korak dalje.

Što SDP treba napraviti da prof. Jurčić ostane odan stranci? Tko će biti eventualno kriv ako profesor ode iz SDP-a? Zoran Milanović?

Na ova pitanje nitko ne može dati pravi odgovor, jer se znade da dio Iblerova trga ne voli g. Jurčića. Stoga bih volio čuti njihove odgovore i argumente na ova pitanja ali i odgovor g. Milanovića. Milanović, a tko bi uostalom drugi trebao, mora se žurno opredijeliti i izjasniti, najprije o tome zašto Sanader zove Jurčića i koliko zapravo Jurčić treba SDP-u kojeg vode ljudi skloni opozicijskom načinu vođenja politike a ne ozbiljnom preuzimanju odgovornosti i odlučnom načinu vođenja stranke ka izbornoj pobjedi. Evidentno je da u posljednje vrijeme u ime SDP-a, stožerne opozicijske stranke rijetko tko daje ozbiljne i uvjerljive prijedloge i kritike na račun Sanaderove vlade.

Bilo bi dobro  napraviti ozbiljne i neutralne ankete u kojima bi se odgovaralo na pitanje tko je najbolji SDP-ov kandidat za predsjednika Republike? Teško bi g. Mimica pobijedio prof. Jurčića ukoliko bi o tome odlučivali anketirani neutralni birači i javnost, ali ukoliko o kandidatu budu odlučivali “Iblerov trg” i Glavni odbor, ja bih se kladio na Mimicu.

Zapravo, ovo je na jedan način slojevit odgovor na pitanje tko je danas faktor Ljubo Jurčić.

Mora se odati veliko  priznanje Ivici Račanu koji je zapravo otkrio Ljubu Jurčića i Ivi Sanaderu koji je potvrdio profesorove stručne kvalitete i legitimitet od kojih može imati koristi čitava Hrvatska.

Zagreb, 19. studeni 2008.

                                                                                            Mr. sc. Mirko Ljubičić